|
rezolucija neće ništa suštinski promijeniti |
|
srijeda, 21 jul 2004 01:00 |
Može li Rezolucija o saradnji sa haškim tribunalom, koju je 20. jula ove godine predložio na usvajanje Narodnoj skupštini predsjednik Republike Srpske, nešto bitno promijeniti u izvršavanju ove ustavne i međunarodne obaveze institucija Republike Srpske?
Obaveza saradnje institucija RS sa haškim tribunalom i hapšenje optuženih za ratne zločine uređena je ustavom, zakonom i međunarodnim aktima, tako da za donošenje ovakve rezolucije nisu postojali ozbiljni pravni i politički razlozi. Politički razlozi predsjednika RS za predlaganje ovakve rezolucije mogli bi biti panični strah od sankcija Visokog predstavnika, ponovno demonstriranje sumnjive političke volje i spremnosti da se sarađuje sa haškim tribunalom sa isključivim ciljem da se ostavi dobar utisak na predstavnike međunarodne zajednice i pokušaj dijeljenja odgovornosti sa Narodnom skupštinom RS.
Sa stanovišta političke volje i odgovornosti lica koja vrše najodgovornije funkcije u RS malo je vjerovatno da će se nešto bitnije promijeniti u odnosu na izvršavanje ove politički delikatne ustavne i međunarodne obaveze. Teško je očekivati političku ozbiljnost i spremnost da sarađuju sa haškim tribunalom i hapse optužene za ratne zločine od predsjednika RS, koji je tek nedavno shvatio da se u Srebrenici desio stravičan zločin, od predsjednika vlade RS koji iz Novog Sada poručuje optuženim za ratne zločine da se dobrovoljno predaju, od predsjednika PDP koji je kao bivši predsjednik vlade imao savjetnika koji je po narudžbi pisao knjigu da R. Karadžić nije ratni zločinac, od poslanika i drugih visokih funkcionera koji na slavama i drugim skupovima pjevaju njihovu omiljenu pjesmu «Radovane siđi sa planine» ili od političkih kalkulanata koji u ovome vide realnu i ozbiljnu političku štetu.
Sa stanovišta izgrađenosti i sposobnosti institucija RS teško je očekivati od policijskih i drugih struktura da profesionalno izvrše obavezu hapšenja optuženih za ratne zločine, ako se ima u vidu da ni do danas nisu otkrivene ubice Srđana Kneževića, Ljubiše Savića Mauzera, Riste Jugovića i drugih, da se u policiji na odgovornim mjestima nalaze lica koja su zadužena za provaljivanje svake ozbiljnije akcije na hapšenju optuženih za ratne zločine, da tužilaštvo i sudovi u RS još nisu spremni da procesuiraju ratne zločine i da su ove institucije još uvijek pod kontrolom političkog podzemlja.
Sa stanovišta interesa međunarodne zajednice neizvršavanje obaveze saradnje sa haškim tribunalom od strane institucija RS dobro dođe kao razlog za preuređenje BIH, a posebno za prenošenje obavještajnih i policijskih poslova u nadležnost institucija BiH. |
vijesti