izborne prevare
Napisao M. Dejanović   
ponedeljak, 06 mart 2006 01:00
Zbog čega građani i narodi u Bosni i Hercegovini ni poslije nekoliko održanih višestranačkih izbora od 1990. godine nisu uspjeli izabrati odgovornu i uspješnu vlast? Da li je u pitanju nesposobnost građana i naroda da iz ponuđenog na izborima izaberu najbolje, nemoć ili nešto treće?

Ono što je zajedničko svim do sada održanim izborima je da su oni bili višestranački i da su na svim opštim izborima najviše glasova dobijale tri nacionalne stranke. Ubjedljiva pobjeda tri nacionalne stranke na prvim višestranačkim izborima održanim 1990. godine nije obezbjedila vlast koja bi imala demokratski kapacitet i sposobnost da upravlja zemljom i mirno rješava otvorena pitanja nastala raspadom jugoslovenske državne zajednice. Na opštim izborima održanim 1998. i 2000. godine dotadašnje opozicione stranke dobile su priliku da formiraju vlast koju su vršili samo dvije godine. Očigledno je da nova vlast nije imala očekivane rezultate, tako da su narodi i građani na sledećim izborima ponovo na vlast doveli onu političku strukturu koja ih je odvela u nepotreban i krvav rat, ostavila bez posla i mogućnosti zaposlenja, osiromašila, uništila sistem penzione, zdravstvene i socijalne zaštite, ukinula mogućnost odlaska u druge zemlje, opljačkala i ostavila bez vidljive perspektive.

Od prvih višestranačkih izbora održanih 1990. godine do danas prisutan je trend sve manjeg broja građana koji izlaze na izbore. Na poslednjim lokalnim izborima glasalo je tek 46% građana sa biračkim pravom, što ozbiljno dovodi u pitanje regularnost i legitimetet izabranih predstavnika u organima vlasti. Prema sadašnjem narodnom raspoloženju može se očekivati da će na opštim izborima 2006. godine glasati još manje građana nego na prethodnim izborima. Izlaznost građana na izbore bila bi još manja da ne postoji nacionalna homogenizacija, ostrašćenost, izmanipulisanost i potkupljivost biračkog tijela. Sasvim je sigurno da prisutstvo i ovlaštenja predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini od 1996. godine, koji promovišu podaničko i poslušničko ponašanje domaće političke strukture, utiču na smanjenje interesa građana da učestvuju na izborima.

Ozbiljni izborni programi na prethodnim izborima u Bosni i Hercegovini nisu bili bitan faktor za postizanje dobrog izbornog rezultata. Da je ovo tačno potvrđuje i istaživanje, prema kome se samo 9% građana sa biračkim pravom na izborima opredjeljuje za političke stranke i kandidate na osnovu ponuđenog programa. Zbog ovakvog stanja bilo je moguće da neke političke stranke obećaju građanima pred izbore da će Bosna i Herecegovina postati nova Švajcarska, da će otvoriti 40.000 novih radnih mjesta i da će stopu nezaposlenosti smanjiti na 20%, da će godišnje graditi 30 km autoputa, da će obezbjediti privredni rast, da će se energično obračunati sa kriminalom i slične gluposti i da zbog neispunjenja ovakvih predizbornih obećanja ostanu na vlasti i poslije narednih izbora.

Na svim do sada održanim izborima u Bosni i Hercegovini građani koju su glasali bili su duboko nacionalno podijeljeni. Tačno se zna da svi ili ogromna većina Bošnjaka na izborima glasaju za SDA, SBiH, SDP, BOS i DNZ, da svi ili ogromna većina Srba glasa za SDS, SNSD, PDP, DNS i SP i da svi ili ogromna većina Hrvata glasa za HDZ, HSP, NHI i HDU. Duboke nacionalne političke podjele, koje su u Bosni i Hercegovini stvorene i ozvaničene na prvim višestranačkim izborima 1990. godine, postoje i danas. Ove podjele ozbiljno ograničavaju mogućnost političke konkurencije na izborima ili je svode na konkurenciju unutar jednonacionalnog stranačkog bloka.

Za sve do sada održane izbore u Bosni i Hercegovini može se konstatovati da nisu bili dovoljno demokratski, fer i slobodni. Dosadašnji izbori su vjerovatno ispunjavali formalne uslove demokratičnosti i slobode, dok suštinski uslovi uglavnom nisu bili ispunjeni. Korištenje resursa vlasti za «kupovinu» birača, zloupotrebe na biračkim mjestima i prilikom prebrojavanja glasova, nezakonito finansiranje političkih stranaka i slično su uobičajena sredstva koja koristi vladajuća politička struktura da bi održala vlast ili dobru poziciju na političkoj sceni. Vlast i izbori u Bosni i Hercegovini nisu bili profesionalno, nepristrasno i dovoljno praćeni u proteklom periodu od strane informativnih medija i nevladinog sektora, koji su generalno još uvijek nedovoljno razvijeni i kontrolisani od vlasti. Za manjak demokratičnosti na izborima u proteklim periodu značajan dio odgovornosti imaju tri najveće vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini, koje su se ponašale politički pristrasno i favorizovale na izborima nacionalne stranke.

Može li se na opštim izborima izabrati vlast koja je sposobna riješiti ili promijeniti katastrofalno ekonomsko, socijalno i političko stanje u Bosni i Hercegovini? Prema istraživanju, koje je obavljeno pred lokalne izbore 2004. godine, građani sa biračkim pravom u Bosni i Hercegovini smatraju da samo 5% političara u vlasti zastupa njihove interese i da 77% političara učestvuju u vlasti i na izborima iz interesa da se obogate. Ovi poražavajući rezultati ukazuju na dvije bitne stvari: da građani u Bosni i Hercegovini nemaju povjerenje u domaće političare i da je promjena političke strukture moguća kao dugoročan i organizovan društveni proces. Za promjenu domaće političke strukture i stvaranje mogućnosti da građani izaberu sebi odgovornu vlast, potrebno je obezbijediti:
- dekriminalizaciju vlasti i političke strukture, kroz reforme i efikasniji rad pravosuđa i drugih kontrolnih organa,
- uspostavljanje ravnopravnog partnerskog odnosa između institucija vlasti i predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini,
- aktivniju ulogu informativnih medija i nevladinog sektora pred izbore na informisanju javnosti o ispunjenjim ili neispunjenim obećanjima sa prethodnih izbora, rezultatima vršenja vlasti i drugim pitanjima koja su bitna za donošenje odluke o učešću i opredeljivanju na sledećim izborima,
- razvoj i jačanje kapaciteta informativnih medija i nevladinog sektora za praćenje političkih procesa i stanja u društvu, informisanje javnosti i izgradnju demokratskih institucija,
- depolitizaciju vjerskih zajednica.