bježanje iz bosne
Napisao M. Dejanović   
ponedeljak, 24 oktobar 2005 01:00
Rezultati poslednjih istraživanja pokazuju da 77% mladih želi otići iz Bosne i Hercegovine. Da je ovdašnje stanje katastrofalno građanima i narodima Bosne i Hercegovine već odavno je jasno, a istraživanja služe da izmjere ili opišu stanje, daju im objektivnu dimenziju i upozore odgovorne za takvo stanje. Zbog čega su odlazili, odlaze i žele otići iz Bosne i Hercegovine njeni građani?

Mnogi su iz Bosne bježali, kao i Andrićev Maks Levenfeld, zbog mržnje i straha. Bosna i Hercegovina je oduvijek imala problem sa zajedničkim identitetom zbog njene nacionalne, vjerske i civilizacijske podijeljenosti i deficit demokratskog potencijala da u zlim ili prelomnim vremenima spriječi eskalaciju mržnje i straha i izgradi prosperitetnu zemlju prihvatljivu za njene podijeljene identitete. Mnogi koji su otišli ili protjerani prije, u toku ili poslije poslednjeg rata, zbog iskustva sa mržnjom koja je proizvela krv i zločine ili zbog straha da se to ne ponovi, i ne pomišljaju na povratak u Bosnu i Hercegovinu. Očekivati je da će rizik od konflikta u Bosni i Hercegovini zbog njenih različitosti biti smanjen ili eliminasan članstvom u Evropskoj uniji, otvaranjem prema susjednim zemljama i izgradnjom demokratskog društva koje će imati mehanizme za tolerisanje razlika i izbjegavanje konflikata.

Najveći broj građana iz Bosne i Hercegovine je otišao ili želi otići zbog nemogućnosti zaposlenja i teške socijalno-ekonomske situacije. Zbog uništenih i opljačkanih privrednih resursa, loše privatizacije, nepostojanja odgovarajuće ekonomske politike i nestabilne političke situacije, Bosna i Hercegovina ima preko 40% nezaposlenog radno aktivnog stanovništa, sa trendom daljeg povećanja. Ono što posebno frustrira mlade i ostale građane Bosne i Hercegovine je besperspektivnost, nepravda i nemoć da se utiče na promjenu stanja. Ovdje nema kazne za zločin koji je učinjen građanima zbog uništenih radnih mjesta i samo je ovdje moguće imati korumpiranog predsjednika entiteta i predsjednike vlada koji nekažnjeno uništavaju brodsku rafineriju, kao najvredniji domaći privredni resurs.

Građani iz Bosne i Hercegovine odlaze ili žele otići i zbog odbačenosti i razočarenja u društvene institucije koje bi trebale da štite interese osiromašenih, obespravljenih, prevarenih i razočaranih. Ovdje radnički sindikati ne štite prava i interese radnika, boračke organizacije ne štite prava prevarenih, obogaljenih i poginulih boraca i penzionerska udruženja ne štite prava i interese opljačkanih i poniženih penzionera. Građani koji odlaze ili žele otići iz Bosne i Hercegovine posebno su razočarani u rukovodstva i sveštenstvo sve tri vjerske zajednice, koja su davala i daju podršku vladajućoj nacionalističkoj i kriminalizovanoj političkoj strukturi i koja blagoslove njihove zakletve sa prljavim i krvavim rukama na jevanđelju.

Na odluku građana da odu iz Bosne i Hercegovine presudan uticaj ima njihova razočaranost i nepovjerenje u neodgovornu, kriminalizovanu, nesposobnu i poslušničku političku strukturu. Osim zbog katastrofalnog stanja i rezultata u upravljanju zemljom, građani nemaju povjerenja u vladajuću tronacionalnu političku strukturu i zbog njihove ratne i poslijeratne odgovornosti, kriminalnih dosijea, održavanja podjela i straha i nemoguće reformatorske i obnoviteljske misije. U dijelu političke strukture koja bi trebala biti opozicija, građani Bosne i Hercegovine ne pronalaze odgovarajaću političku alternativu, o čemu svjedoči visok procenat izborne apstinencije, koja ima trend povećanja. Građani su frustrirani i činjenicom da se izborima ništa ne može promijeniti kod ovakve političke ponude i da izbornog pobjednika odlučuje oko dvadesetak procenata potkupljenih, izmanipulisanih i nacionalno ostrašćenih birača.

Mladi i ostali građani odlaze ili žele otići iz Bosne i Hercegovine i zbog nepovjerenja i razočaranosti u visokog predstavnika i ostale predstavnike međunarodne zajednice. Nakon desetogodišnjice rada visokog predstavnika stanje u Bosni i Hercegovini nije se bitno promijenilo, a u nekim oblastima je i gore, nego prije deset godina. Sadašnji visoki predstavnik je na početku svoga mandata građanima Bosne i Hercegovine obećao posao i pravdu. Od ovog obećanja nije bilo ništa , a bez posla, pravde, mladih i zadovoljnih građana nema budućnosti za Bosnu i Hercegovinu.