karadžiću siđi sa planine
Napisao M. Dejanović   
ponedeljak, 06 decembar 2004 01:00
Može li sadašnja vladajuća politička struktura, ali i veći dio srpskog stanovništva, sveštenstva Srpske pravoslavne crkve i drugih društvenih struktura u Republici Srpskoj da se oslobode nasleđa i zabluda koji se zovu pogrešna nacionalna politika, ratni zločini, Radovan Karadžić i drugi optuženi za ratne zločine ....?

Sve što se u vezi ovog proteklih dana i mjeseci dešava u Republici Srpskoj posljedica je politike «štapa i šargarepe» koju međunarodna zajednica i visoki predstavnik vode prema institucijama i vladajućoj političkoj strukturi u ovom entitetu. Vladajućoj političkoj strukturi u Republici Srpskoj najviše bi odgovaralo da je posao hapšenja Radovana Karadžića i drugih optuženih za ratne zločine završila međunarodna zajednica sa respektabilnim obavještajnim, vojnim i policijskim snagama u Bosni i Hercegovini, ali je sada definitivno jasno da međunarodnoj zajednici ovo nije bio osnovni problem i da je ovaj prljavi posao prepustila vlastima Republike Srpske. Hapšenje Radovana Karadžića i drugih optuženih za ratne zločine, pisanje izvještaja kojim se priznaju učinjeni ratni zločini i slično su Damoklov mač nad vladajućom političkom strukturom i institucijama Republike Srpske: na jednoj strani su međunarodna zajednica sa jasnim zahtjevima, rokovima i ovlaštenjima za personalne, finansijske, integracione i institucionalne sankcije, a na drugoj strani su realna politička šteta za vladajuću političku strukturu, neizgrađene i nesposobne institucije i pijani birači koji u balkanskoj krčmi čekaju predsjednika republike i predsjednika vlade da zajedno zapjevaju njihovu omiljenu pjesmu «Radovane siđi sa planine».

Demontiranje lažnog mita o Karadžiću kao nacionalnom vođi i heroju, zaslužnom političaru i žrtvi već odavno je osnovni politički i nacionalni zadatak u Republici Srpskoj. Zbog čega je mit o Karadžiću lažan, zbog čega je njegova politička i nacionalna uloga sporna i u čemu je njegova osnovna odgovornost?

Prvo, Karadžić pripada grupi najodgovornijih nacionalnih političara i vođa iz devedesetih godina prošlog vijeka, koji nisu bili sposobni da na demokratski način riješe nastale probleme i izazove u bivšoj zajedničkoj državi. Njihova i njegova odgovornost je što su umjesto mira izabrali krvav i nepotreban rat u koga su na prevaru uvukli građane i narode. Takođe je jasno da taj rat nije trebao ni srpskom ni drugim narodima, kao i da su ovi politički avanturisti vodili svoj rat, zbog ličnih i globalnih interesa.

Drugo, u ratu su počinjeni stravični zločini koji nemaju nikave veze sa interesima srpskog naroda. Naprotiv, ubistva, mučenja, zatvaranja i progoni civilnog nesrpskog stanovništva i zarobljenika, rušenje bogomolja i pljačka imovine su duboko antisrpska i antihrišćanska djela za koja njihovi izvršioci i nalogodavci trebaju odgovarati. Odgovornost Karadžića kao političkog vođe za sve ono što se dešavalo u ratu ne može biti sporna. Zato je u najvišem srpskom nacionalnom interesu da počinioci i nalogodavci ratnih zločina i drugih nedjela odgovaraju pred međunarodnim i domaćim sudovima.

Treće, Republika Srpska i srpski narod su taoci Karadžića i drugih koji izbjegavaju da se suoče sa vlastitom odgovornošću. Zato vladajuća struktura u Republici Srpskoj, koja je na liniji Karadžićeve političke destrukcije i zaštite njegovog djela, ima katastrofalno stanje i rezultate: loše upravljanje privrednim resursima koji su često sistematski uništavani i pljačkani, veliku nezaposlenost, visok novo kriminalizacije vlasti i društva, drastično siromašenje stanovništva, moralni sunovrat i besprespektivnost. Treba li naše narode i građane podsjećati da smo bez rata i političkih avantursta već mogli biti dio Evropske unije.

Zato je Karadžić jedan od onih koji se moraju što prije suočiti sa vlastitom odgovornošću zbog ugrožavanja mira, ratnih zločina i vođenja politike koja je u suštini bila štetna za srpske nacionalne interese.